Husein Kurtagic

Husein Kurtagić je rođen 29.01.1938. godine u selu Bihovi kod Trebinja. Bio je osmo dijete oca Asima i majke Ćerime. Potiče iz siromašne porodice, koja je bila mnogobrojna, a otac i majka su se bavili poljoprivredom, . proizvodnjom duhana, grožđa i bostana. Kada je izbio Drugi svjetski rat, 1941. godine, Kurtagići su se preselili iz sela u grad. 1945. godine Husein je izgubio vid, igrajući se sa svojim vršnjacima bombom zaostalom iz rata.

Već 1946. godine otišao je na školovanje u Zemun, gdje je završio osnovnu školu i nižu muzičku, i odmah je bio od učitelja i vaspitača zapažen po svom izuzetnom talentu za muziku. Tu je završio i srednju muzičku školu, a paralelno sa muzičkom školom je završio i gimnaziju. Jedno vrijeme je živio u Derventi, a onda je došao u Sarajevo, gdje se pridružio ostaloj svojoj familiji, koja se u međuvremenu preselila iz Trebinja u Sarajevo.

Tu je završio birotehničku školu i zaposlio se kao telefonista u vojnom preduzeću „Zrak“. Kao vokalni solista je primljen na program Radio Sarajeva sa nepunih 17 godina i bio je najmlađi pjevač u Jugoslaviji. Urednici Radio Sarajeva su odmah zapazili njegov veliki talenat i ponudili mu stalni angažman na radiju, gdje je sa nepunih 17 godina napravio prve snimke izvorne narodne muzike, sa narodnim i tamburaškim orkestrom Radio Sarajeva.

Publika ga je primila sa oduševljenjem, kako u BiH, tako i u čitavoj zemlji. Redovno je snimao za arhiv Radio Sarajeva, a počeo je da sarađuje sa tadašnjim popularnim muzičarima, kakvi su bili Ismet Alajbegović Šerbo, Jovica Petković, Jozo Penava…. Svoju prvu ploču Husein je snimio za fabriku „Jugoton“ iz Zagreba. Njegova prva ploča je naišla na oduševljenje publike i ostao je najtiražniji pjevač tih godina, u društvu sa iskusnim pjevačima, kakvi su bili Zaim Imamović, Himzo Polovina, Safet Isović, Nada Mamula, Zora Dubljević i još nekolicina drugih koji su pripadali prvoj generaciji umjetnika poslije Drugog svjetskog rata. I pored velike popularnosti, on je nastavio školovanje, a Pravo je bilo njegovo opredjeljenje. Istovremeno sa početkom pjevačke karijere, on je počeo komponovati i pjesme u duhu narodnog melosa, koje je redovno snimao i izvodio na festivalima narodne muzike, kakvi su bili „Ilidža“ i „Beogradski sabor“. Pisao je i za svoje kolege, pa su njegove pjesme interpretirali i izvodili na festivalima tadašnje zvijezde narodne muzike, kakvi su bili Nada Mamula, Zora Dubljević, Predrag Gojković Cune, Nedžad Salković, i veliki broj drugih interpretatora. Njegov autorski opus je veliki, ali je prvenstveno muziku pisao na vlastite tekstove,

i sarađivao je sa najboljim tekstopiscima tog vremena, Safetom Kafedžićem, Radetom Jovanovićem, Jozom Penavom, Ismetom Alajbegovićem Šerbom…Uporedo sa pjevanjem i komponovanjem, vrlo rano se aktivirao i u društvenom životu. Kao mlad, pripadao je naprednom dijelu omladine tog vremena, pa je bio uključen u društveni život mladih kao član SKOJ-a. Bio je biran u više saziva u republičke komitete omladine, a kasnije i u organe socijalističkog saveza BiH. Više godina je bio i predsjednik Udruženja slijepih i slabovidnih, a bio je poznat i kao šahista i šahovski radnik 60’-tih i 70’-tih godina prošlog stoljeća. Za vrijeme rata 1992. – 1995. godine u BiH, Husein je boravio u Sarajevu i radio na vrlo ozbiljnim humanitarnim projektima. Tada je postavljen za direktora humanitarne organizacije SOS, koja se bavila pronalaženjem i povezivanjem izgubljenih lica u ratu. Uspio je da sa svojim saradnicima, preko vlastitog centra veze, poveže preko 100.000 građana, odnosno 40.000 obitelji, međusobno, što se smatra jednim od najvećih humanitarnih projekata u BiH. Bio je za vrijeme rata i pripadnik Zelenih beretki i član organizacije otpora, koje su djelovale u blokiranom Sarajevu .U godinama, neposredno pred rat,1990 i 1991. godine, je izuzetno uspješno vodio politički marketing za stranku hrvatske demokratske zajednice,   neposredno pred sami rat, u vrijeme prvih višestranačkih izbora. Husein Kurtagić je svestran umjetnik, jedan od najuspješnijih ljudi, ne samo na estradi, nego i u biznisu. Veliku slavu mu je donijela pjesma „Ne klepeći nanulama“, na tekst Ibrahima Dedića, 60’-tih i 70’-tih godina. Ova pjesma, pisana u duhu narodnog melosa, je snimljena u 26 verzija i aranžmana i po mišljenju publike i kritike, to je najuspjelija pjesma ovog žanra do danas. Ovo je najprodavanija i najpopularnija pjesma u duhu bosanske sevdalinke, koja je ikad napisana. S pjesmom je prošao čitav svijet, pjevao na svim kontinentima, i upoznao se i družio sa velikim brojem velikana, ne samo u muzici, nego i u nauci. Bio je jedan od miljenika Josipa Broza Tita, kome je pjevao 10 puta u raznim prilikama i prigodama. Od predsjednika Josipa Broza Tita, dobio je tri priznanja u periodu od 1960. – 1970. godine, i to Orden rada sa srebrnim vijencem, Orden rada za zasluge sa zlatnim vijencem i medaljom za rad. Inače, Husein je nosilac i mnogobrojnih nagrada i priznanja, kakva su bila Savezna nagrada Jugoslavije za estradu, bosanskohercegovačka nagrada za estradu i nagrada Privredne komore za biznis, u oblastima privrede, nauke i estrade.  Dobitnik je povelje instituta Sevdaha, Omera Pobrića, u povodu 50. godina umjetničkog rada.

 

 

 

Bio je jedan od autora Zakona o autorskim pravima, koji je bio na snazi do 1990. godine, a 2002. godine je učestvovao i dao veliki doprinos u izradi Zakona o autorskim pravima, u intelektualnoj svojini, koji je i danas na snazi. Radio je i kao novinar, gdje je sarađivao sa najpoznatijim dnevnim listovima i uređivao rubrike o estradi i kulturi, a bio je i dopisnik većeg broja stranih listova i radio stanica. On je osnivač Udruženja estradnih i slobodnih umjetnika BiH i Fondacije Safet Isović, gdje je dao veliki doprinos u izradi i realizaciji velikog broja projekata. Proglašen je za istaknutog umjetnika, pa je njegovo ime i zbirka njegovih djela izložena u Kući sevdaha, koja je otvorena 08.05.2008. godine. Lično se poznavao sa slijepim muzičarima i pjevačima, kakvi su bili Ray Charles, Stevie Wonder, Jose Feliciano, Andrea Bocelli.

Upoznao je i niz naučnika, političara, književnika i slikara koji su obilježili 20. stoljeće. Tako je stekao poznanstvo sa najvećim naučnikom informatičkih tehnologija, Amerikancem Bill Gates-om, s kojim se sreo dva puta, a na ovog naučnika je ostavio izvanredan utisak, što je Gates izrekao u svojoj izjavi Glasu Amerike, u programu na bosanskom jeziku. Upoznao je George-a Shorshe-a, Amerikanca mađarskog porijekla i jednog od najvećih biznismena Amerike.
Osobno je poznavao Ivu Andrića, nobelovca za književnost i poznate jugoslovenske književnike,

Mešu Selimovića, Branka Ćopića, Miroslava Krležu i niz drugih umjetnika u književnosti, slikarstvu, politici, nauci i drugim djelatnostima. Husein Kurtagić je najpoznatiji estradni menadžer, sa područja bivše Jugoslavije, pogotovo zbog toga što je kao menadžer prvi prišao organizaciji estrade u vrijeme kada nije bio ni definisan pojam Estrada. Mnogi menadžeri su od Huseina direktno učili ovaj posao, jer u to vrijeme nije bilo studija za marketing i menadžment. Otkrio je mnoge pjevače narodne, zabavne i klasične muzike. Tako su  popularni pjevači, kao što je Halid Bešlić, Šerif Konjević, Nada Obrić, i mnogi drugi, prvi put uzeli mikrofon u ruke na koncertima koje je Husein Kurtagić ugovarao.2008. godine je izdao knjigu „Muzika mog vremena“, koja je postala kod čitalačke publike pravi bestseller i pravi biser književnosti.

U knjizi je, Husein Kurtagić, na izvanredan način opisao nastanak muzičkog stvaralaštva i estrade od Drugog svjetskog rata pa do danas. Oženjen je, a njegova supruga Fatima, kćerka Belma i unuka Lea, su stalna inspiracija i nadahnuće u njegovom radu. Danas obavlja dužnost direktora Udruženja estradnih i slobodnih umjetnika BiH, i Izvršnog direktora Fondacije „Safet Isović“. Živi u Sarajevu, gdje će 2008. godine proslaviti 50 godina umjetničkog rada.

Autor biografije Huseina Kurtagića Ferid Alibegović